Tuesday 11 November 2014

Poezija konteksta / Diverzitet diverziteta






inter city train imported larger



popiti gorku tečnost
sa poreklom odakle i voz
brežuljci se smenjuju
i domaće jare sa crnim okovratnikom
bez poplave u dve reči
nepodnošljivo sunce
jer sunčanca je lošiji izbor
kao senke koje izviruju
kuća u polju bez prozora
kao suvi pastel iznad uzglavlja
ruševine od zidova
moja tvrđava
oko tela
kran podiže blok
fabrika ničega
jer imati strah za uspomenu
od krucijalnog je značaja
za sunčanicu


nivo se podiže
od knedle pored grkljana
ubili su je/ga
prostitucija postaje opcija
sa pokvarenim zubima
i rascvetalim krajevima
kada shvatam da to nije opcija
toliko željena i tražena
a nije ni ponuđena
na jedan i dva
tri ne postoji ni četiri


otvoren prozor bez oblaka
naduvani zec i medved
sa glavićem u rukama
školjka od ekrana
tela se njišu
dišu
udišu
i ja u gomili
masovno se pomeram
drhtim bez šećera
umirem
tražićeš smisao u danima
u noćima
u međuvremenu
na grobu sasušeno cveće
od pre nekoliko meseci
bez imena
sa alergijom
gorka tečnost bez iritacija


uzimam jedan
uzimam dva
uzimam tri
četiri
pet
šest
deset
dvadeset
uzimam sve što stoji u konzervi
otvaram i zaključavam
u tvrđavi
predugo za život bez zida
za život bez kore
od grejpfruta
za život sa bakterijama i virusima
otvoreno za sunčanicu
za tupi bol u glavi
u pljuvačnim žlezdama
za ekran koji šušti
za telo koje guši
na plahti
leš
bela usta na betonu
izmišljeni čuvari reda ispituju
izmišljeni događaj
sa ptičijim govnetom
flašom od mineralne
plastičnom
ogledalom
u krugu
mrtvačkom kolu
ja sam leš
ja sam duh
u životu
uzimam dvadeset i sve
od konzerve

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

26.5.2014.
7.51 am - 8.10 am
(train, Belgrade - Subotica)



~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~





sloboda je gorka
i teška
jer nije moguće            da poletim pre nego što             se razbijem u podnožju
isto kao što nije moguće                                  da iz žila poteče crveno
                                      i da isteče a da ipak ustanem
iz poluležećeg stava u                                                    belom koritu sa penom
                                     obučem se         očešljam kosu
namažem telo veštačkim mlekom                  ogrnem havelok u teget boji i krenem
                     kroz vrata                                                            u pravcu sobe
u pravcu kreveta
u kojem
se nalazi
bela
praznina
ali sloboda ponekad dolazi tiho
kao revolucija
iz pozadine
iz malog mozga
u kojem
nema
hematoma
samo oporost u ustima
papile se grče
a na sivom ekranu velikim slovima RADNIČKE NOVINE i ISTINA
kao da će neko to da primeti
u noćnom terminu
davno posle ponoći
kada već i skoro sve ptice spavaju                                             a kamoli ljudi sa mozgom



~~~~~~~~~~~~~~~~~

5.7.2013.
about 2.07 am

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~


Author:

Vladimir Milojković