Saturday 26 July 2014

Težina osmeha

Samo gledaj me.
Pamet nije prelazna,
a još manje zarazna.
I dalje gledaj me,
možda pronađeš se
u preziru sa visine
što iz pogleda mi nemušto ti govori.
Toliko si lep da zaboli duša,
a još divnije čudo što me pamet sluša
dok pokušavaš da me kušaš
snagom si i silom upornom
postidevši se namerno
manje no instinktivno.
Nastavi s gledanjem,
ali izbegni mi oči
kao što nikada pre
izdržati nećeš moći
snagu pogleda mi
poput one ishica ti.
Stameni i postojani jesmo
dičeći se svojim besom
što nam iz ponosa vri,
kano iz grotla vulkana snenih,
sve dok jednog dana
ne postidimo se od sopstvena
ponosa,
oblake parajući od visokog nosa,
dok gorimo iznova od skrivenog
zanosa,
da i slepi vide
i namesto nas se postide
kad ni rezila ni sama
ni trunke ni grama
ne postoji u nama.

(22-July-2014)
Milan Milošević